Odbrana doktorske disertacije Siniša Mitrić
Dr Siniša Mitrić
Siniša Mitrić je rođen 18. aprila 1968. godine u Jajcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Poljoprivredni fakultet u Banjoj Luci upisuje 1992. godine, gdje je i diplomirao 20. maja 1998. godine odličnom ocjenom, sa temom "Sadržaj cinka (Zn) u zrnu kukuruza (Zea mays L.)", kod mentora Prof. dr Petra Durmana. U toku školovanja postigao je prosječnu ocjenu 9,19, zbog čega je dobio Zlatnu značku Univerziteta. Od 1. decembra 1998. godine radi kao asistent iz predmeta Fitofarmacija na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci, kod Akademika Prof. dr Vaskrsije Janjića. U školskoj 1999/2000. godini upisuje postdiplomiski studij na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci, na studijskoj grupi FITOFARMACIJA, kod mentora Akademika Vaskrsije Janjića. Postdiplomski studij uspješno završava, 11. decembra 2004. god., odbranivši magistarsku tezu pod nazivom "Proučavanje korova voćnjaka kao osnova za primjenu herbicida". Doktorsku disertaciju poda nazivom "Proučavanje biološke aktivnosti, perzistentnosti i mobilnosti imazetapira u zemljištu" odbranio je 22. decembra 2011. godine pred Komisijom u sastavu: akademik prof. dr Vaskrsija Janjić- mentor, prof. dr Milica Mojašević i prof. dr Ibrahim Elezović.
Doktorska disertacija. Doktorska disertacija pod nazivom "Proučavanje biološke aktivnosti, perzistentnosti i mobilnosti imazetapira u zemljištu" kandidata mr Siniše Mitrića ima 178 strana teksta sa 161 tabelom, 56 grafikona, 19 slika, 9 shema, sa ukupno citiranih 128 literaturnih navoda. Cilj doktorske disertacije je da se metodama biološkog testiranja ispita biološka aktivnost i dostupnost, perzistentnost i mobilnost imazetapira u zemljištu. Doktorska teza polazi od toga da su biološke metode sasvim pogodne za proučavanje biološke aktivnosti, biodostupnosti, perzistentnosti i mobilnosti imazetapira u zemljištu, tj. za kvantitavno određivanje imazetapira u zemljištu. Naime, pogodnim odabirom biotest biljaka i pravilnom postavkom biotesta moguće je utvrditi funkcionalnu zavisnost između odgovora test biljke, kao zavisne veličine, na poznati maseni udio imazetapira u određenom tipu zemljišta (supstrata), kao nezavisne veličine.
Biološka aktivnost je ispitivana metodom kratkotrajnog biološkog testiranja (Pannacci et al., 2006), pri čemu su se kao test biljke koristile: bijela slačica (Sinapis alba L.), zob (Avena sativa L.), suncokret (Helianthus annuus L.) i paradajz (Lycopersicon esculentum Mill.). Fitotoksičnost, tj. perzistentnost u zemljištu se ispitivala prilagođenom metodom Allan i Strehlau (1996), a kao test biljka je poslužila zob. Zadržavanje fitotoksične aktivnosti u zemljištu ispitivalo se nakon 0, 1, 2, 4, 5, 6, 8 i 10 mjeseci od trenutka izlaganja ispitivanog zemljišta i pijeska rastvoru imazetapira. Posude sa supstratom su se zasititile odgovarajućim rastvorom imazetapira do poljskog vodnog kapaciteta, a zatim su se, tako pripremljene, stavile u mračnu prostoriju. Tokom čuvanja, vlažnost zemljišta se održavala na nivou poljskog kapaciteta, subirigacijom. Mobilnost imazetapira u zemljištu se proučavala metodom biološkog testiranja, a imazetapir je ispiran kroz PVC kolone, unutrašnjeg prečnika 45 mm, koje su punjene uzorkom zemljišta i pijeska u narušenom stanju. Proučavanjem mobilnosti imazetapira biotestom metodom u kolonama sa narušenim uzorcima zemljišta se uradilo kombinacijom metoda koji su primjenili Woondimagegnehu Marsie i Chester (1986), Janjić i sar. (1992). Regresiona zavisnost između pokazatelja rastenja test biljaka, kao zavisne veličine, i koncentracije (masenog udjela) imazetapira, kao nezavisne veličine, je urađena četvero-parametarska logistička funkcija (Steibig et al., 1993 Ritz i Streibig, 2005).
Rezultati biotesta su pokazali da se metodama biološkog testiranja može utvrditi biološka aktivnost i dostupnost, te perzistentnost i mobilnost imazetapira u zemljištu. Odabrane test biljke su bile dovoljno osjetljive na imazetapir, tako da se mogla utvrditi funkcionalna zavisnost između doze i odgovora test biljka, a na osnovu čega su određene efektivne i granične. Granične doze (ED10), zavisno od tipa zemljišta i test biljke su se kretale od 0,157 µg/kg do 32,241 µg/kg u prirodnim zemljištima, a što dovoljno govori o osjetljivosti odabranih test biljaka, te mogućnošću korištenja biološkog testiranja u ekotoksikološkim istraživanjima. Efektivna doza (ED50), posmatrajući je unutar jednog zemljišta, više je varirala s obzirom na test biljku, nego na dio biljke, tj. biometrički pokazatelj. Uopšteno se može reći da su najosjetljivije biljke bile bijela slačica i paradajz, a da zatim, prema osjetljivosti slijede suncokret i zob. Što se tiče organa biljke, može se reći da je korijen bio osjetljiviji od izdanka. Efektivna doza se značajno razlikovala između pojedinih zemljišta, tako da je najveća bila u humusu i kretala se od 64,705 do 343,627 µg/kg, a najmanja je bila u pijesku i kretala se od 3,365 do 30,951 µg/kg. U prirodnim zemljištima efektivna doza se kretala u granicama od 2,434 do 85,539 µg/kg, zavisno od test biljke i biometričkog pokazatelja. Između granične i efektivne doze postoji statistički visoko značajna korelacija.
Biološka dostupnost imazetapira najviše je uslovljena sadržajem humusa u zemljištu, tako da se sa povećanjem sadržaja humusa statistički značajno smanjuje dostupnost imazetapira, tj. povećava efektivna doza imazetapira. Sličan trend je prisutan i kod sadržaja gline, ali nije na statistički značajnom nivou. Obrnut trend je prisutan kod sadržaja pijeska, gdje se sa povećanjem sadržaja frakcije pijeska u zemljištu povećava dostupnost imazetapira, a smanjuje efektivna doza. Uticaj pH zemljišta na biološku aktivnost imazetapira u ispitivanim zemljištima se nije moglo dokazati.
Vrijeme polurazlaganja imazetapira u pijesku se pri depozitnoj količini od 250 µg/kg se kretala u intervalu 3,11÷16,5, a pri depozitnoj dozi od 500 µg/kg se kretala od 9,20 do 11,86 dana. U zemljištu tipa „KDIL", a bez obzira na početnu dozu varira od 51,19÷74,70 dana, u prosjeku 58,30 dana, dok je u zemljištu tipa „PILKD", pri početnoj dozi od 500 µg/kg je 73,24 dana, a za početnu dozu od 250 µg/kg je 32,06 dana, što je statistički visko značajna razlika. Vrijednost DT50 u zemljištu tipa „PILKE" je varirala od 45,39 do 48,11 dana. Korelacionom analizom je utvrđena jaka korelacijska veza između vrijednosti vremena polurazlaganja (perzistentnosti) i mehaničkog sastava ispitivanih zemljišta. Korelacija ukazuje na tendenciju da sa povećanjem sadržaja gline i humusa u zemljištu se produžava Perzistentnost imazetapira, dok se sa povećanjem sadržaja pijeska u zemljištu vrijeme zadržavanja imazetapira smanjuje.
Količina vode koja je potrebna da depozitnu količinu imazetapira pokrene i ispere ispod 5 cm i to tako da ga u segmentu od 0 do 5 cm ostane toliko da izazove inhibiciju rastenja od 10% je kod zemljišta tipa „KDIL" 524,4 l/m2 vode, kod zemljišta tipa „PILKD" je 261,0 l/m2 vode, dok je kod zemljišta tipa „PILKE" 113,3 l/m2 vode. Kao dominantan faktor koji uslovljava pokreljivost imazetapira javlje se pH zemljišta i to tako da kada pH zemljišta raste, smanjuje se količina vode potrebna da ispere imazetapir iz sloja dubine 5 cm. Pri tome je funkcionalna zavisnost između pH zemljišta i količine vode potrebne za ispiranje imazetapira iz prvih 5 cm po obliku eksponencionalna regresija prvog reda, sa koeficijentom determinacije 0,987.
Ključne riječi: biotest, imazetapir, zemljište, doza-odgovor
Doktorska teza je odložena u biblioteci Poljoprivrednog fakulteta ima 178 strana teksta sa 161 tabelom, 56 grafikona, 19 slika, 9 shema, sa ukupno citiranih 128 literaturnih navoda.
Fotografije sa odbrane doktorske disertacije možete pogledati u Fotogaleriji ili klikom na link.
